Postoje mjesta u svijetu koja ispunjaju dušu svakog posjetitelja i ostavljaju neizbrisiv trag u čovjeku cijelog njegovog života. Dok čovjek promišlja o iskonskom nagonu za životom, ljepotom, srećom, mirom, zadovoljstvom, stvaranjem… sve to može tako blizu osjetiti u malom gradiću Stonu.
Još dok ljudi nisu poznavali građene nastambe, našli su u pećini Gudnji ugodno mjesto za život. Zatim od Ilirskih plemena, Rimljana, preko burnih stoljeća seobe naroda do današnjih stanovnika Hrvata, svi su u Stonu i okolnom područjima pronašli dovoljno darova zemlje i mora za ugodan život. Uz pitke izvore vode na plodnom polju; uz more bogato školjkama i ribom; uz jedinstven dar soli; izrastali su i kulturni spomenici vrijedni divljenja. Ne samo zidine koje okružuju Ston i Ston Mali te pokazuju žar slobode, moći i ponosa, nego pokretno i nepokretno blago u kamenu, slici, zlatnim i inim rukotvorinama. Upravo ovo nam u Stonu otkriva duboku brazdu čovjekova srca i uma iz koje je proizišao sklad ljudskih i Božjih darova.
Ston, sa svojim uzvisinama i tvrđavama svjedoči na koliko osjetljivom i poželjnom geografskom prostoru daje uvijek nove klice opstanka. Na prvi pogled, dok čovjek ne upozna burnu povijest ovog kraja i ljudi, posebno uz toliko porušenih kuća s kojima se susretne, teško mu je razumjeti što ovaj Gradić nosi u svojem korijenu. Ston je kao i prijateljstvo, kao ljubav. Ako si površan nikada ih nećeš ni spoznati niti posjedovati. Ako uzmeš vremena i otvoriš srce, oko i uho, Stonom ćeš ostati zadivljen i trajno zahvalan.